Enter your keyword

Venčanja

Venčanja

Venčanja

Jun, mesec malih i velikih matura i malih i velikih venčanja. Ja sam mature odavno pregurala, a venčanja, kako stvari stoje, neću bar još koju godinu ili možda čak i deceniju. I nije da se žalim, naprotiv. Venčanja su uglavnom divna stvar, dvoje ljudi rešenih da ostatak života provedu zajedno budu tom prigodom i dovoljno hrabri da istrpe između par desetina ili par stotina zagrljaja, čestitki i poljubaca u oba obraza. Bude i mezetluka, pića, torte, a između svega toga i tancovanja-što na podijumu za igru, što ukrug oko stolova. Posle se danima razgledaju fotografije, komentarišu haljine, frizure, ko je s kim otišao kući, a ko morao da zove taksi jer je previše popio ili razljutio lepšu polovinu.

Bar bi trebalo da bude tako.

U međuvremenu su i venčanja postala ozbiljan biznis, što za same mladence, što za one koji venčanja organizuju ili u njima na neki način učestvuju. Prave se kalkulacije, računaju brojevi stolica, prebroravaju koverte i računa na razmatraju platežne moći gostiju.

Dižu se krediti za zakup sala, pozajmljuje za novu haljinu ili cipele, odlazi se kod profesionalnih šminkera i konsultuju svi od stilista do dizajnera svetla. A sve ne bi li dan D ostao što lepše zabeležen u albumima umesto u sećanjima onih koji žele da proslave svoju ljubav i onih koji bi da im u tome svojim čistim osećanjima i dobrim raspoloženjem pripomognu.

Te možda stoga i ne čudi što se na zapadu pojavio trend “solo venčanja”, to jest singl ljudi koji organizuju venčanja sa samim sobom. Psiholozi i sociolozi još uvek većaju o tome da li je to sebična potreba da se bude u centru pažnje na pomalo bizaran način ili pak šamar koji osvešćenije individue cinično zalepljuju društvu u kome brakovi traju kraće od dugotrajnog mleka, ali koje i pored toga sve jače insistira na sve glamuroznijim i skupljim svadbama.

Kad smo kod zapada i tamošnjih običaja-u Americi postoji nepisano pravilo da verenički prsten mora da košta kao mladoženjine tri prosečne plate koji, bar koliko ja znam, još uvek nije stigao kod nas. A dok čekamo i taj namet ljudima koji bi možda samo da se provedu u krugu najmilijih bez dodatnih pritisaka-poželimo im svima sreću koja će im u ogromnim količinama trebati bilo da se na večnu ljubav zaklinju visoko karatnim dijamantima ili prstenjem iz Kinder jaja.

Share...

No Comments

Leave a Comment

Your email address will not be published.

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.